Čudna priča o kitovoj nozi

Piše Carl Wieland
preveo Mladen Čirjak

Prije nekoliko godina, dok sam govorio o dokazima za stvaranje na sveučilištu na Južnom otoku Novog Zelanda, suočen sam s ozbiljnim izazovom od strane jedne osobe iz publike. Kasnije sam saznao da se radilo o gorljivom teističkom evolucionistu. Pitao me kako mogu održati svoje stajalište kad postoji dokumentirano otkriće modernog kita s potpunom stražnjom nogom. Bio sam pomalo zatečen. Sigurno bi takvo otkriće, ako je istinito, bilo ponos i radost svih skeptika koji se suprotstavljaju kreacionističkim tvrdnjama. To otkriće bi bilo poput oružja u prvim redovima njihovih brojnih napada na branitelje Postanka i biblijski autoritet, pa zašto nijedna od svjetskih kreacionističkih organizacija nije čula za to?

Znao sam, naravno, da neki moderni kitovi imaju par kostiju usađenih u svoja tkiva, od kojih svaka jača zdjelični zid i djeluje kao sidro organa. Znao sam da evolucionisti općenito tvrde da su ove male, ali svrsishodne strukture vestigialni (‘zaostali) organi. Oni žele vjerovati da su te kosti sve što je ostalo od zdjelične kosti pretka kita koji je, prema evolucijskoj doktrini, nekada hodao i trčao po kopnu. Oni vjeruju u to iako te kosti imaju poznatu funkciju, razlikuju se kod muških i ženskih jedinki, te čak nisu ni pričvršćene za stup kralježnice stup. Znao sam i da ljudi ponekad rađaju s nepravilnostima poput dodatnog prsta ili rebra, ali nijedan evolucionist ne tvrdi da smo evoluirali od šestoprstog pretka. Kitovi bi mogli biti rođeni s malom dodatnom kosti za koju bi evolucionisti inzistirali da je ostatak odgovarajuće udne kosti

Međutim, prizor kita koji izlazi iz oceana s pravom nogom koja mu visi s boka bio je potpuno drugačija stvar. Ne sjećam se točnog odgovora, ali sam naznačio da bi, ako je istinito, to bilo ozbiljan problem za model stvaranja. Izrazio sam sumnju, nakon čega je izazivač energično branio istinitost ‘otkrića’. Pozvao sam ga da mi pošalje dokumentaciju, i rekao je da će to učiniti.

To je bilo posljednje što sam čuo o tome sve dok nisam ponovno govorio na istom sveučilištu nekoliko godina kasnije. Lokalni kršćanski medicinski stručnjak ustao je tijekom vremena predviđenog za pitanja i ispričao priču o ‘kitovoj nozi’, rekavši da je bio prisutan tijekom tog događaja. Što se dogodilo s razmjenom - jesam li ikad dobio dokumentaciju? Rekao sam da nisam i da i dalje sumnjam u priču.

Taj se put moj teističko-evolucionistički izazivač nije pojavio. Međutim, pojavio se na kasnijem seminaru koji sam održao tijekom iste posjete. Izazvao je jednu točku o Knjizi Postanka, dok je držao etički i znanstveno diskreditiranu anti-kreacionističku knjigu prominentnog humanističkog križara. Mora da je čuo za moje odbacivanje ‘priče o kitu’ jer mi je prišao tijekom pauze, rekavši pred okupljenim prolaznicima da će mi sada pružiti dokumentaciju. Rekao je da ju je pročitao u poznatoj knjizi The Dinosaur Heresies glasovitog evolucijskog paleontologa Roberta Bakera.

Zaplet

Po povratku u Australiju, provjerili smo izvor ove informacije. Doista, iako se Bakker nije referirao na konkretan nalaz, na stranici 317 piše:

‘I povremeno se moderni kit izvuče s stražnjom nogom, potpuno s bedrom i koljenom, koja viri iz njegove strane. Ove stražnje noge nisu ništa manje nego ostaci ranije faze njihova postojanja, prije otprilike pedeset milijuna godina.’¹

Budući da nije bilo prateće dokumentacije, naš kolega u SAD-u obratio se dr. Bakkeru i zatraži dokaze na koje se oslanja za ovu važnu tvrdnju. Naš kolega izvijestio je da mu je Bakker rekao kako mu je izvor bio knjiga Whales autora E. Slijpera, koja navodno uključuje sliku kita s potpunom nogom.

Everhard Johannes Slijper (1907–1968) bio je profesor opće zoologije na Sveučilištu u Amsterdamu, Nizozemska. Bio je vodeći svjetski autoritet za kitove. Poglavlje 2 njegova klasičnog djela naslovljeno je ‘Evolution and External Appearance.’ U njemu govori o kosti u kitovima koju naziva ‘zdjelična kost’, koja je duga otprilike 30 centimetara (12 inča), ‘ali za razliku od zdjelice normalnih sisavaca, nije pričvršćena za kralježnički stup.’ Ova kost služi kao sidro za muške reproduktivne organe. Slijper dalje navodi da ponekad ‘druga mala kost može biti pričvršćena za nju.’ Kao evolucionist, prirodno tumači ovu manju kost kao ostatak bedrene kosti evolucijskog pretka kita. Međutim, tvrdi da je u tim povremenim slučajevima kost u pitanju općenito duljine od 2,5 cm i da je ponekad ‘srasla’ s zdjeličnom kosti.

Primijetite kako do ovog trenutka nije spomenuo ništa o ‘nozi’ koja viri iz boka kita. Dosadašnji dokazi jednako lako odgovaraju ideji da neki kitovi (koji inače imaju funkcionalne kosti u zdjeličnom području, kako priznaje) mogu biti rođeni s abnormalnim komadićem kosti. Postoji složen DNA program koji uzrokuje razvoj normalne kosti u ovom dijelu anatomije kita. Mutacijski poremećaj u ovom programu lako bi mogao uzrokovati formiranje jedne ili više dodatnih kostiju, koje bi gotovo neizbježno bile u istom području, odvojene od ili srasle s normalnom kosti. Na isti način, ljudi mogu biti rođeni s dodatnim prstom, rebrom, bradavicom itd. Ako se to proširi na dva dodatna dijela kosti, bez obzira na to koliko bili izobličeni, entuzijastični evolucionisti svakako bi jedan dodatni komadić kosti tumačili kao ‘femur’, a drugi bi se nazivao ‘tibia’ (potkoljenica). Naravno, Slijper se odnosi na povremenu treću koštanu strukturu pričvršćenu na ono što je već nazvao ‘femur’ i označava je kao ‘tibia’. Pojavljuje se kod nekih usatih kitova i povremeno kod nekih ulješura

Međutim, takvo objašnjenje ne bi se moglo nositi s pojavom stvarne noge (unutarnje ili vanjske) kod modernih kitova, budući da bi ova noga jasno imala značajke dizajna koje nikada ne bi bile potrebne ako su prvi kitovi bili stvoreni. Tako je naša znatiželja nastavljena.

Izvor mita

Najbliža stvar tvrdnji koja je pokrenula naše istraživanje je ono gdje Slijper navodi: ‘Tako je na postaju za kitolov u Ayukawi (Japan), 1956. godine dospjela ulješura s tibijom duljine od 12 cm koja strši u ‘kvrgu’ od 14 cm, a ruski tvornički brod u Beringovom moru imao je slično iskustvo 1959. godine.’ Fotografija nije priložena.

Zanemarimo li trenutačno činjenicu da su ovo čisto anegdotalni podaci, što se tu zapravo tvrdi? Ulješure su masivne - do otprilike 19 m duljine. ‘Kvrga’ od 14 cm na njegovoj strani izgledao bi kao gotovo neprimjetna bubuljica. Unutar ‘kvrge’ nalazi se komad kosti, duljine oko 12,5 cm (5 inča). Nema dokaza o bilo čemu što bi se moglo shvatiti kao ‘noga’. Slijper naziva kost unutar ‘kvrge’ ‘tibijom’. No, već smo vidjeli da evolucionisti ne oklijevaju nazvati abnormalne kosti imenima koja su u skladu s njihovom naturalističkom religijom.

Od kitova do ljudskih repova

Čak i ako su ove slabo dokumentirane tvrdnje istinite, kvrga veličine šake na boku kita, s koštanim tkivom unutar, ima malo toga zajedničkog s izvješćem popularnog evolucionista Bakera, citiranog ranije. Nažalost, mnogima se sugerira ideja da postoji dobra znanstvena evidencija o modernim kitovima koji se rađaju s nogama koje vise s njihovih strana! Čini se da je ovaj ‘dokaz’ evolucije otprilike isti kao i povremena pojava djece rođene s abnormalnom nakupinom masnoće blizu osnove kralježnice. Unatoč činjenici da ove nakupine nemaju strukturu sličnu repu i često nisu čak ni na sredini, često se tvrdi da su to ‘zaostatci’ navodnog evolucijskog pretka s repom!

Promjene potrebne u evolucijskom sustavu vjerovanju za preobrazbu kopnene životinje u kita izuzetno su složene i dalekosežne. Evolucionist Anthony Martin objašnjava:

‘Prije svega, to je značilo razvijanje nove vrste kretanja (od hodanja do plivanja), fiziologije za suočavanje s gustoćom medija (voda umjesto zraka), novih metoda otkrivanja i hvatanja plijena te načina učinkovitog disanja na morskoj površini’

‘Ova prilagodba postignuta je mijenjanjem svakog dijela tijela, posebno glave… Osim promjena na glavi, prilagodba na vodeni način života dovela je do temeljnih promjena u preostalom dijelu tijela.’;³

S druge strane, nema ništa u anatomiji modernih kitova, uključujući povremene manje nepravilnosti, što je teško uključiti u kreacionističko razumijevanje njihovog podrijetla. Gospodin Isus Krist, Stvoritelj, naznačio je u Marku 10:6 da su ljudi stvoreni ‘od početka stvaranja’ (ne milijarde godina nakon početka). Kitovi, zajedno s drugim stvorenjima mora, stvoreni su samo jedan dan ranije.⁴ Isti Bog koji može uskrisiti osobu iz mrtvih lako je mogao to postići.